Pridruži se grupi Teniski kutak

Što nam je donijelo prvo izdanje „Pique Cupa“?

španjolska pobjednik davis cupa

Što se promijenilo u novom Davis Cupu?

U zadnjih nekoliko godina u ITF-u su tražili neke promjene u Davis Cupu. Mečevi su trajali predugo, po jednom danu sve je to skupa znalo trajat i po 8-10 sati.

Prvo je 2016. godine uveden tiebreak u petom setu, sve u cilju da se skrati trajanje mečeva. Sve to ipak bilo je kratkoročno rješenje.  Prošla godina je promijenila povijest ne samo tenisa već i Davis Cupa.

Gerard Pique je nogometaš Barcelone koji se u posljednjih nekoliko godina sve više okreće biznisu i ulaganjima.  On je zajedno s Japancem Hiroshi Mikitanijem koji je na čelu Rakuten kompanije predložio promjene tog natjecanja.

Na sjednici ITF-a gdje sudjeluje i 135 članica Davis Cupa 71% bilo je za promjenu formata Davis Cupa. Pique je predlagao da se turnir igra u Madridu ( Caja Magica) i da 18. najboljih reprezentacija u samo tjedan dana igra u formatu na 2 dobivena  meča u 2 seta.

Ova promjena je našla na negodovanje većeg dijela teniskog puka predvođena Rogerom Federerom koji je otvoreno rekao da nogometaš nema šta radit u svijetu tenisa.

Kada vam najpoznatije lice u povijesti tenisa jasno da do znanja da neće nikad igrat na vašem turniru automatski gubite veliki publicitet kako kod javnosti tako i kod dobrog dijela tenisača.

Također, velik broj igrača nije bio zadovoljan promjenom formata, a nije vladalo ni uvjerenje da će Piqeova reforma bit dovoljno učinkovita i primamljiva za gledatelje.

Prvo izdanje novog formata

Prvo izdanje „Pique Cupa“ u Madridu, se igralo unutar kompleksa terena na kojim se održava Masters u Madridu s centralnim terenom „Magične kutije“ kapaciteta 12500 tisuća mjesta.

Turnir je organiziran tako da se igra šest grupa po tri ekipe. Pobjednici grupa idu dalje uz dvije najbolje drugoplasirane reprezentacije.

Prvo nastupaju singlovi, drugoplasirani iz jedne reprezentacije protiv drugoplasiranog iz druge, potom najbolji reketi reprezentacije da bi se u trećem meču igrali parovi.

Svi mečevi se igraju u dva dobivena seta.  Ono što smo mogli vidjet od prvog dana su praktički prazne dvorane. Sami se zapitajte malo, da imate priliku u svom gradu gledat tenis sigurno ne bi išli gledat dvoboj Belgije i Kolumbije, ili pak Kazahstana i Nizozemske.

Mečevi do dugo u noć

Druga stvar koja je zasmetala gledatelje i tenisače su mečevi do kasno u noć.  Večernji program je počinjao u 18:00 ili čak i kasnije. Mečevi parova su znali završavat u četiri ujutro kao što je slučaj doubleova između SAD-a i Italije.

U potpuno nebitnom meču jer je iz te grupe kao prva prošla Kanada, a nijedna od ove dvije reprezentacije nije mogla bit najbolja druga jer je rezultat prije parova bio 1-1 u pobjedama.

Nelogičnosti tijekom natjecanja

Nelogične stvari su se događale tijekom cijelog tjedna uslijed kasnih početaka parova

 1.slučaj: Kanada predaje Amerikancima u parovima

U 3.meču dana između Kanade i SAD-a dogodilo se sljedeće:

Kanada je u ponedjeljak pobijedila Italiju 2-1 i u utorak povela protiv SAD-a 2-0. Na taj način se direktno plasirala u četvrtfinale, stoga joj taj 3.meč nije bio bitan.

Međutim, bio je bitan timu SAD-a, kojem je to bio 1.dan natjecanja i svakako da su im šanse za prolazak drastično drugačije ukoliko u 2.kolo uđu sa meč-razlikom 1-2 ili 0-3.

Štoviše, taj scenarij utječe i na ostale ekipe koje će s drugog mjesta tražiti svoj put u četvrtfinale preko set ili gem razlike. Što se događa?

Kanada predaje taj meč i piše se pobjeda SAD-u 6-0 6-0. Da su kojim slučajem Ameri  pobijedili Italiju 3-0 sigurno bi kao jedna od najbolje dvije drugoplasirane momčadi išli dalje upravo zbog tog predanog meča Kanade, ali eto, pobijedili su tek 2-1. Možemo reći, srećom.

2.slučaj: Misteriozna predaja Peersa

U 3.meču između Australije i Belgije, koji nije odlučivao apsolutno ni o čemu, jer su Australci s 5:0 sigurno 1. u skupini, a Belgijci sa 2:3 sigurno ne mogu dalje, događa se sljedeće:

Parovi izlaze na teren (Peers i Thompson protiv Gillea i Vliegena), odigrava se jedan jedini gem, nakon kojeg Peers dolazi do Hewitta s izjavom da ga boli rame te Australci odmah potom predaju meč bez puno rasprave.

Nakon jednog odigranog gema! Sutra dan Peers i Thomspon su zaigrali normalno u ¼ finalu protiv Kanade u meču parova!

Nekim TV kućama nije lako planirati prijenos nekog događaja.

Ako je neki meč drugi na rasporedu na određenom terenu može krenuti puno kasnije od planirane satnice.

Ako se oba singl meča produže duže od očekivanog onda se dogodi da parovi kreću poslije ponoći.

Time određena TV kuća gubi ostali sadržaj na tom programu, a meč parova se igra pred praznom dvoranom, a rezultat može biti nebitan za sam ishod u grupi.

Po čemu se onda ovaj tunir razlikuje od prijašnjih mečeva u tri dana?

I sam Nadal je imao primjedbe na kasne početke mečeva naglašavajući da ljudi rade rano ujutro. Mečevi završavaju u dva sata iza ponoći, igrači imaju obaveze prema medijima, dok dođu u hotel u krevetu su u pet ujutro, a već istog dana moraju na teren u 18 sati!

Kako ugoditi svima

Dakle želja ITF-a da skrati preduge mečeve i predugu vezanost publike uz male ekrane nije uspjela. Večernji dio programa kasno je počinjao, a baš kao i jutarnji bio je ispraćen otužnom atmosferom.

Dvorane se nisu popunile, a imali smo priliku vidjeti i Novaka Đokovića, Andy Murraya, Gaela Monfilsa itd. Ono što je krasilo Davis Cup je naelektrizirana atmosfera s tribina. Bilo da se radi o Kolumbiji, Nizozemskoj ili Francuskoj puna dvorana je krasila teniske mečeve. Tako su Steve Darcis, Diego Schwartzman i mnogi drugi izrazili nezadovoljstvo novim formatom DC-a.

Darcis je izjavio da je ovo sve samo ne Davis Cup. Mnogi igrači patriotski su vezani za svoju zemlju i draže im je da ih gleda njihovih 10 tisuća navijača s odgovarajućom atmosferom na tribinama nego da igraju u „ničijoj“ zemlji s 200 navijača i tisućama gledatelja pred malim ekranima.

Schwartzman je imao primjedbe na praznu dvoranu, temperaturu u dvorani, slabu TV pokrivenost mečeva itd.

Jedan od problema novog formata DC-a je što se sve odigrava u samo tjedan dana. Vjerojatno bi navijači neke države u slučaju dobrog plasmana mogli ispratiti svoj tim u polufinalu i eventualnom finalu.

Problem je što svoj dolazak možete planirat pola dana ranije. Četvrtfinale se igra u petak, a polufinale u subotu. Hoće li se vaša reprezentacija plasirati u polufinale ne možete znati do večernjih sati. I tko može u nekoliko sati isplanirat hotel, avion, karte itd.

Na ruku Davis Cupu ne ide ni „inat“ ATP-a koji je od siječnja iduće godine formirao vlastiti ATP Cup s 24 reprezentacije na principu Davis Cupa.

Neki igrači su protiv takvog natjecanja, a jedan od njih je i Reilly Opelka koji je ATP Cup nazvao sramotnim iz razloga što za reprezentaciju mogu nastupit dva najbolja plasirana na ATP listi.

Prize money ovisi o poziciji na ATP listi, a Opelka navodi kao primjer Moldaviju koja će sudjelovat na tom kupu a oba igrača su slabije pozicionirana od njega.

Kao rješenje oko Davis Cupa mnogi vide ujedinjenje Davis Cupa i ATP Cupa kao i njegovo igranje u rujnu.

Problem rujna je osim što tada završava US Open je i Federerov Laver Cup koji je kod navijača ali i igrača svojim formatom i kvalitetom mečeva naišao na veliko odobravanje kod teniskih fanova.

Nadal i Đoković su suglasni da novi format treba dodatne promjene i pozitivan „update“. Sam Pique je rekao da će pregovarati s ATP-om i iduće godine oko Davis Cupa kad dođu promjene na vlasti.

Konačna ocjena ovogodišnjeg Davis Cupa je negativna. Nadal je spasio Piquea tako što je na vlastitim leđima odveo Španjolsku u finale, a jedino na mečevima domaće reprezentacije dvorana je bila puna

Možemo samo zamisliti kakva bi sramota bila da su se u finalu 119 godina starog natjecanja našle npr. Velika Britanija i Kanada a u dvorani od 12500 mjesta praznih njih 10ak tisuća.

Rješenja za budućnost

Ovaj format Davis Cupa nikad neće biti prihvaćen kao stari način kod navijača. Pique i kompanija trebaju prije svega pronaći rješenja kako privući gledatelje. Mečevi su sami po sebi bili vrlo interesantni.

Format grupa po tri reprezentacije nije bio uspješan iz navedenog primjera s nebitnim double mečevima u kasno u noć.

Smanjenje broja reprezentacija, knockout faza odma od starta turnira ili ipak dodatni tjedan da se svi mečevi igraju u regularnom terminu s dovoljno odmora za sve igrače.

Prednost ovog formata je i ta što igrači koji žele igrat Davis Cup ne moraju trošit četiri tjedna u svom godišnjem kalendaru. Poznata je i podloga za razliku od prije kada su domaćini bili ti koji su određivali podlogu.

Nerijetko bi se igrači morali šaltati s betona na zemlju, putovati iz SAD-a u Australiju, Njemačku ili Francusku. Pri tome u samo par dana igrači su pored promjene vremenskih zona bili prisiljeni igrati i na drugoj vrsti podloge što nije najbolje ni za zdravlje samih tenisača.

Nagradni fond je primamljiv za tenisače. Španjolci su inkasirali 2.4 milijuna eura za igrače te 1 milijun za Savez. Kanadski igrači podijelili 1.75 milijuna a Savez 844 tisuće.

Učesnici u grupi zaradili su 600 tisuća eura dok su u Savezu profitirali s 300 tisuća. Međutim Davis Cup se ne igra zbog novca, Davis Cup se igra zbog punih tribina, vrhunskog navijanja i pozitivnog naboja i triller mečeva.

Ukoliko u narednim godinama ovaj turnir u Madridu ne uspije postići približno isto on će u očima teniskih fanova ostati Pique Cup dok će Davis Cup zauvijek biti nostalgično sahranjen.

Autor: Mate Golemac

pratite tennis_hr na instagramu

Imaš teniskog znanja i misliš da možeš složiti tekst? Javi nam se.